Euphorbia lactea

Jedan od najomiljenijih sukulenata na svijetu je Euphorbia lactea . Brzorastuća je biljka koja nije zahtjevna, osim što zahtijeva visoku količinu svjetla. Može se lako razmnožavati reznicama i unosi dašak boje u svaki prostor.

Zbog svih ovih razloga, vjerujem da zaslužujete da znate njegove divne tajne . Siguran sam da nećete požaliti.

Euphorbia lactea je naučni naziv sukulente porijeklom iz tropskih regija Indije i Šri Lanke . Opisao ju je Adrian Hardy Haworth i objavio u knjizi Synopsis plantarum succulentarum 1812. godine.

Raste kao grm, dostižući maksimalnu visinu od oko 5 metara, i vrlo je razgranat . Stabljike su promjera između 3 i 5 cm, s romboidnim poprečnim presjekom. Vrhovi su naoružani kratkim trnjem, dugim 5 mm. Ponekad se mogu vidjeti vrlo mali listovi, ali to je rijetko.

Svi dijelovi sadrže lateks koji pri kontaktu s kožom uzrokuje svrbež, iritaciju i, u najboljem slučaju, crvenilo . Zato treba nositi gumene rukavice, poput kuhinjskih rukavica, prilikom rukovanja njime kako bi se izbjegli problemi.

U rasadnicima možemo naći i normalnu sortu i kalemljene kristale. Slike oba možete pogledati u ovom članku.

Kada je u pitanju njega, Euphorbia lactea je jednostavna biljka. Potrebno joj je sunčano mjesto za pravilan rast , ali mora biti zaštićena od mraza, jer led brzo oštećuje stabljike. Ako živite u području s hladnim zimama, držite je u vrlo svijetloj prostoriji, dalje od propuha.

Zalijevajte štedljivo . Zalijevajte samo kada se porozna, dobro drenirana podloga potpuno osuši. Ako ispod imate tanjir, uklonite ga deset minuta nakon zalijevanja, inače će korijenje istrunuti.

Još jedna važna stvar je presađivanje. Budući da je u pitanju velika biljka, potrebno je da je premjestimo u saksiju veću za 3-4 cm jednom godišnje ili svake dvije godine , u proljeće. Možemo iskoristiti ovo godišnje doba za uzimanje reznica stabljike, koje ćemo ostaviti da se suše sedmicu dana prije nego što ih posadimo u posude sa vermikulitom.

U ostalom će nam pružiti veliko zadovoljstvo.