Jedan od najomiljenijih sukulenata na svijetu je Euphorbia lactea. Brzo raste, to je biljka koja uopće nije zahtjevna, osim zbog visokih svjetlosnih potreba. Može se lako pomnožiti reznicama, a takođe dodaje puno boje bilo kojem uglu.
Iz svih ovih razloga, Mislim da zaslužuješ znati njegove divne tajne. 🙂 Sigurno se ne kajete.
Euphorbia lactea je naučno ime a sočna biljka porijeklom iz tropskih regija Indije i Šri Lanke. Opisao ga je Adrian Hardy Haworth i objavio u Synopsis plantarum succulentarum 1812. godine.
Raste kao grm visok do 5 metara, visoko razgranat. Stabljike su promjera između 3 i 5 cm, s poprečnim ili rombičnim presjekom. Krajevi su naoružani kratkim bodljama dužine 5 mm. Ponekad možete vidjeti lišće, vrlo sitno, ali je rijetko.
Svi dijelovi sadrže lateks koji u dodiru s kožom u najboljem slučaju izaziva svrab, iritaciju i crvenilo. Zbog toga svaki put nosite gumene rukavice, poput kuhinjskih, kako biste izbjegli probleme.
U rasadnicima možemo naći i normalnu sortu i kalemljene kristale. Slike oba možete pogledati u ovom članku.
Ako govorimo o njihovoj njezi, Euphorbia lactea to je lagana biljka. Moramo ga smjestiti na sunčano izlaganje kako bi mogao pravilno rasti, ali mora biti zaštićen od mraza jer led brzo ošteti stabljike. U slučaju da živimo u području gdje je zima hladna, imat ćemo ga u vrlo svijetloj sobi i dalje od propuha.
Navodnjavanje mora biti malo. Moramo mu dati vodu tek kada vidimo da je podloga, porozna i dobro drenirana, potpuno suha. Važno je da, ako smo ispod nje postavili tanjir, skinemo ga desetak minuta nakon zalijevanja, inače će korijenje istrunuti.
Još jedno važno pitanje je transplantacija. Biti velika biljka moramo ga mijenjati u 3-4 cm širi lonac jednom godišnje ili svake dvije godine, u proljeće. Ovu sezonu možemo iskoristiti za izradu reznica stabljika koje ćemo ostaviti da se osuše nedelju dana pre nego što ih posadimo u kontejnere sa vermikulitom.
U ostalom će nam pružiti veliko zadovoljstvo.