El Pachypodium lamerei, poznatija kao Madagaskarska palma, jedna je od najkultiviranijih kaudiciformnih biljaka na svijetu; vjerovatno onaj koji najviše nadmašuje čak i onaj adenium obesum. Razlozi ne nedostaju: sposoban je izdržati temperature malo ispod 0º bez da pretrpi jedva oštećenja, a takođe je vrlo otporan na sušu.
Međutim, lako ga pronalazimo u prodaji u rasadnicima i vrtnim trgovinama, ali o njemu malo znamo. Da bih riješio ovaj problem, reći ću vam koje su karakteristike ove prekrasne sočne biljke.
Naš glavni junak, čije je znanstveno ime Pachypodium lamerei, biljka je koja pripada botaničkoj porodici Apocynaceae porijeklom sa Madagaskara koju je opisao Emmanuel Drake del Castillo i objavio u Bilten du Muséum d'Histoire Naturelle, 1899. godine. Ima sočno deblo promjera oko 90 cm prekriveno trokutasto raspoređenim trnjem dužine oko 3 centimetra. Dostiže visinu do 8 metara, ali u uzgoju rijetko prelazi 2m. Krošnja mu je vrlo malo razgranata, toliko da normalno nema više od 3-4 grane okrunjene poluzimzelenim lišćem (gotovo svi ili svi oni mogu pasti zimi ako temperatura padne ispod 10ºC), tamnozelene u boje i dužine oko 10-13 cm.
Cvjetovi dimenzija 8 cm pojavljuju se samo kod odraslih primjeraka tokom ljeta. Klijaju na vrhu svake stabljike i bijele su boje. Jednom kada se opraše, plod koji je u obliku male banane počinje sazrijevati.
Pachypodium lamerei var. ramosum
Vrlo je otporna biljka na štetočine i bolesti, ali je vrlo, vrlo osjetljiv na višak vode. Da biste izbjegli truljenje, toplo se preporučuje da ga posadite u posudu sa podlogama poput pomxa ili čak akadame i malo je zalijevate: ljeti jednom sedmično, a ostatak godine svakih 15 dana. U slučaju da ga želite imati u vrtu, bit će jako važno prethodno se uvjeriti da tlo ima odličnu drenažu.
U ostalom, to je biljka koja nam od tada može pružiti mnoga zadovoljstva dobro podnosi temperature do -2ºC (sve dok je kratko, a tlo ili podloga suho).